ČIN
brigadni general
ČASTAN ŽIVOT I RATNI PUT
Arif Pašalić (31. avgust 1943 – 26. april 1998) bio je general Armije Republike BiH i Vojske Federacije Bosne i Hercegovine. U najtežem periodu agresije na BiH bio je na čelu 4. korpusa Armije RBiH. Rođen je u mjestu Janjići kod Zenice. U svojoj profesionalnoj vojnoj karijeri završio je Vojnu podoficirsku školu, a zatim Vojnu akademiju u Zadru.
Poslije kratkog vojnog službovanja u Zagrebu, postavljen je na dužnost komandira Baterije u 200. divizionu u Bihaću, gdje je napredovao do čina majora, a potom je raspoređen u Garnizon Mostar. U ovom gradu, u okviru 171. vazduhoplovne baze, dobija i čin potpukovnika i funkciju načelnika Štaba.
Službu u bivšoj vojsci napustio je samovoljno i kriomice u martu 1992. godine kada se sa činom potpukovnika pridružuje snagama Teritorijalne odbrane u Mostaru. JNA je napustio kada se uvjerio da se bivša jugoslovenska vojska otvoreno stavljala u funkciju ekskluzivno samo jednog – srpskog naroda.
Odmah po dolasku u TO Arif Pašalić aktivno učestvuje u formiranju Samostalnog bataljona odbrane Mostara, gdje ga borci biraju za svog komandanta. Bio je na čelu jedinica odbrane Mostara, kako su one rasle od bataljona, preko brigade do korpusa.
Arif Pašalić 17. novembra 1992. godine učestvuje u formiranju 4. korpusa Armije RBiH i postaje njegov prvi komandant. Na toj funkciji ostaje sve do novembra 1993. godine, kada odlazi na druge vojne dužnosti u Sarajevo.
Za zasluge u odbrani zemlje, u jeku presudnih bitaka za Mostar, 14. decembra 1993. godine, Arifu Pašaliću dodijeljen je čin brigadnog generala Armije Republike Bosne i Hercegovine.
Od 11. oktobra 1993. do 18. januara 1995. godine obavljao je dužnost pomoćnika ministra odbrane Republike BiH. Karijeru je nastavio kao načelnik Odjeljenja inspekcije Vojske Federacije BiH, a zatim i kao direktor Civilne avijacije BiH.
Arif Pašalić je izgubio život u teškoj saobraćajnoj nesreći u večernjim satima 26. aprila 1998. godine u Drežnici, dok se sa suprugom Hafizom vraćao iz Mostara za Sarajevo.
Na mostarskom mezarju Šehitluci, gdje počiva najveći broj njegovih saboraca u odbrani Mostara, general Arif Pašalić je, u dostojanstvenoj atmosferi i u prisustvu velikog broja građana Mostara i brojnih mjesta BiH, sahranjen 30. aprila 1998. godine.
ARIFOVO NAJVAŽNIJE DJELO – SLOBODA
U ime gradskih struktura vlasti i građana Mostara od Pašalića se oprostio Safet Oručević, gradonačelnik i jedan od njegovih najbližih saboraca:
“Imam tešku i časnu dužnost da se u ime Mostara i svih građana Hercegovine posljednji oprostim od našeg komandanta. Teško je u ovom trenutku odabrati riječi, sve je već rečeno u ovih nekoliko tužnih dana.
Znamo svi koliko je Arif Pašalić volio ovaj grad, ove ljude i ovu zemlju.
Bio je ponosan na Mostar i sve ljude Hercegovine koji su u ovom gradu našli utočište, jer smo svi ovdje bili borci, dijelili sve patnje i zebnje, svu tugu i sreću zajedno. Bio je ponosan što smo ostali dosljedni principima, nepodijeljeni i nepokolebljivi u tom cilju.
Borio se i branio, predstavljao i štitio ono što se zove Bosna i Hercegovina, i Bosanac i Hercegovac, zajedno i neodvojivo.
Za tu ideju u ovom gradu ponudio je i svoj život, i svoju familiju koja je sa njim prolazila sva iskušenja boreći se za njegove hrabre i ponosne stavove podržavajući njegovu viziju koja je bila sastavni dio njegovog životnog opredjeljenja, njegovog poziva i njegovog odgoja.
Najteži trenuci Mostara bili su i najteži trenuci njegovog života. i ovaj grad je mjesto koje mu je bilo određeno i za život i za vječni počinak. Ali, danas je sa njim i njegova Zenica, njegovi voljeni Janjići i sva mnogobrojna familija Mostaraca, Bosanaca i Hercegovaca koja ga nosi u srcu. Iza njega ostaje najvažnije djelo – sloboda.
Kad je mnogima ponestalo daha, hrabrosti, odlučnosti, kad je nestajalo bilo kakve podrške, kad smo ostajali sami, često napušteni, okruženi, kad su i politika i međunarodna zajednica bili dezorijentisani u bezizlaznoj situaciji i pomahnitalom okruženju, dosljedno je branio ideje i sve ciljeve zajedničkog življenja i bio jedan od ključnih, a nerijetko i jedini oslonac u odbrani BiH od velikosrpskog i velikohrvatskog fašizma na ovim prostorima.
Historija će sa poželjne distance staviti sve stvari, sve događaje i sve ljude na svoje mjesto. Ali, jedno je sigurno: Arif Pašalić jedan je od simbola na čelu borbe i antifašističkog određenja Bošnjaka i ostalih patriota u ovom gradu i u ovom ratu. Na ovom istom mjestu, bezbroj puta opraštali smo se od naših prijatelja i saboraca, naših najdražih. Šehitluci su dio duše Mostara.
U njima se oslikava i naša borba i prkos i ponos i snaga i nada da istrajemo. Njen neodvojivi dio od danas je i naš komandant Arif Pašalić. Često ljut što nas mnogi danas ne razumiju, i posljednji dan njegovog života smo dugo razgovarali. Rekao nam je: Čuvajte da neprijatelji BiH ne završe u miru što nisu mogli završiti u ratu.
I danas ti tvoji borci, Arife, jednoglasno poručuju: Mirno počivaj generale, kraj našeg Hujke, Hume, Zije, Švabe, Šefika Sulejmanovića i svih onih zbog kojih smo dužni istrajati u ovoj časnoj borbi.
Neka ti je rahmet veliki!”